MAMI, Mario Banushi - Festival Svjetskog Kazališta 2026

MAMI

Mario Banushi

„Oduvijek govorim da je rođenje ljubav obrnuta smjera.“

Autor jedinstvenog scenskog jezika, 26-godišnji albanski redatelj Mario Banushi već sa svojim prvim predstavama, „Goodbye, Lindita“ (2023.) i „Taverna Miresia - Mario, Bella, Anastasia“ (2023.), gostuje diljem svijeta te je međunarodno prepoznat kao čudo od djeteta grčkog kazališta. Dok je u svojim prethodnim djelima istraživao temu žalovanja, u predstavi „MAMI“ okreće se samom izvoru života. U Banushijevoj osobnoj mitologiji gotovo istozvučne riječi mami i mam postaju jedno te isto. Mami - majka. Mam - hrana. Izvaditi vlastito srce i ponuditi ga drugome poput toplog kruha.

Polazeći od vlastitih iskustava, Banushi gradi nesveto svetište odnosa između majke i djeteta. Kako bi ga proslavio. Kako bi ga pročistio. Kako bi ga ispunio zavjetima i kletvama. Kako bi se u njega iznova zaljubio. Jer, kako sam kaže: „Oduvijek govorim da je rođenje ljubav obrnuta smjera.“

Pozornica postaje krajolik sjećanja – istodobno jezovit i blizak. Izvođači, uronjeni u tišinu, stvaraju trenutke duboke emocije i potiču nas da prepoznamo i suočimo se s vlastitim uspomenama, vlastitim odnosima i emocionalnim nasljeđem koje nosimo.

Novo ostvarenje ovog iznimnog redatelja vizualna je poema o odnosu majke i djeteta. Predstava je to posvećena ženama koje su nas odgojile, njegovale i oblikovale.

Redateljeva bilješka

„Kad sam imao otprilike godinu dana, majka me morala ostaviti kod bake u Albaniji i otići. Sve do svoje trinaeste godine baku sam zvao ‘mami’. Kada me majka povela sa sobom u Atenu, odrastao sam u stanu iznad pekarnice u kojoj je radila, okružen mirisom svježe pečenog kruha. Odrastao sam među mnogim ženama. Među mladim i starim ženama. Odrastao sam uz više od jedne majke. Ova je predstava posvećena njima – kao želja, kao molitva upućena težini koju riječ ‘mama’ nosi i za onoga tko je čuje i za onoga tko je izgovara. Tko se zapravo o kome brine? Taj složeni odnos nikada nisam uspio razumjeti. I nikada neću. Ali pokušavam ga razmrsiti poput pupčane vrpce, poput utrobe koja povezuje život s njegovim korijenima.“ - Mario Banushi

Autor koncepta i redatelj: Mario Banushi

Izvode: Vasiliki Driva, Dimitris Lagos, Eftychia Stefanou / Ilia Koukouzeli, Angeliki Stellatou, Fotis Stratigos i Panagiota Yiagli

Scenografija i kostimografija: Sotiris Melanos

Izvorna glazba i oblikovanje zvuka: Jeph Vanger

Oblikovanje svjetla i suradnik na dramaturgiji: Stephanos Droussiotis

Umjetnički suradnici: Aimilios Arapoglou, Thanasis Deligiannis

Pomoćnica redatelja: Theodora Patiti

Međunarodni odnosi i voditelj gostovanja: Nikos Mavrakis

Izvršna produkcija: Christos Christopoulos – TooFarEast

Koordinatorica audicija i rezidencijalnog programa: Konstantina Douka Gkosi – TooFarEast

U suradnji s neprofitnom organizacijom civilnog društva OMAZ.

Naručitelj i producent: Onassis Stegi

Koproducenti: FOG Festival / Triennale Milano (Italija), Noorderzon Festival / Grand Theatre Groningen (Nizozemska) te drugi partneri koji će uskoro biti objavljeni.

Početna faza istraživanja i razvoja ostvarena je uz potporu programa Onassis AiR Dramaturgy Fellowship (Grčka) i Centre Culturel Hellénique – Paris (Francuska).